Šta je keratokonus?

Keratokonus je najčešća degenerativna promjena rožnice, karakterizirana neupalnim progresivnim stanjivanjem rožnice, koja dobiva konusni oblik. Pogađa oko jednu osobu na dvije hiljade stanovnika, češće kod muškaraca nego kod žena. Pojavljuje se kod svih populacija širom svijeta, iako se javlja češće kod nekih etničkih skupina.

Tačan uzrok keratokonusa je još uvijek nepoznat, ali se smatra da je povezan s lošom enzimskom aktivnošću unutar rožnice. Utvrđena je i genetska predispozicija s obzirom na to da se češće javlja u porodicama u kojima je već dijagnosticiran keratokonus. Progresija keratokonusa je brža kod pacijenata s Downovim sindromom. Smatra se da bolest obično zahvata oba oka, ali najčešće jedno oko ima više izraženu progresiju bolesti. Obično najviše napreduje u adolescentskoj dobi i potom se stabilizira (iako nije pravilo). 

Koji su simptomi bolesti?

Najčešće dolazi do jednostranog pada vidne oštrine zbog progresivne miopije i astigmatizma koji postaje iregularan. Glavni znaci su: centralno i paracentralno istanjenje strome rožnice (zaprima konusni oblik).

Metode liječenja keratokonusa:

Liječenje blagih i srednje teških slučajeva keratokonusa sastoji se u nošenju naočala i polutvrdih ili pak tvrdih kontaktnih leća i redovinom praćenju progresije bolesti. Za progresivne oblike bolesti savjetuje se crossliniking metoda. Bolesnici koji dobro podnose leće često su zadovoljni svojim vidom, dok su bolesnici s uznapredovanim stadijem keratokonusa, oni koje leće ne mogu nositi, a vidna oštrina im je ispod 30% te bolesnici s izrazitim stanjenjem rožnice kandidati za rožničnu hirurgiju. Ako je došlo do dekompenzacije rožnice i ona je nepovratno izgubila svoju prozirnost, tada je perforativna transplantacija rožnice  jedina metoda izbora za ove bolesnike. Najbolje tehnike koje se koriste da dijagnostiku i praćenje toka bolesti su OCT - optička koherentna tomografija prednjeg dijela oka i Pentacam - kompjuterizirana kornealna topografija.

Crosslinking (fototerapija abnormalnosti strukture rožnice)

Crosslinking je zahvat kojim se pokušavaju pojačati oslabljene kolagenske veze rožnice i tako usporiti napredovanje keratokonusa. Naglasak je na riječi usporiti jer se procedura koristi u svijetu oko 20 godina, tako da još uvijek ne postoji dovoljan vremenski odmak da bi se sa sigurnošću moglo utvrditi da crosslinking definitivno zaustavlja keratokonus. Prema dosadašnjim iskustvima, od 5 pacijenata kojima je napravljen ovaj zahvat, jedan je došao do transplantacije rožnice.

Osobe kojima se preporučuje crosslinking su pacijenti s keratokonusom čija debljina rožnice nije ispod 390 mikrona, pacijenti čija je rožnica bistra i bez ožiljaka, kojima su vrijednosti strmijeg meridijana rožnice maksimalno 58 dioptrija, a vidna oštrina s naočalama može iznositi 0,9 ili niže. Pacijenti s drugim bolestima rožnice i naravno pacijentice koje su trudne nisu kandidati za crosslinking.

Zahvat crosslinking traje oko dva sata. Radi se u lokalnoj kapljičnoj anesteziji i potpuno je bezbolan. Finom špatulom skloni se površni sloj rožnice, odnosno njen epitel. Nakon toga se rožnica tretira visokim dozama B2 vitamina u obliku guste tekućine koja se zove Riboflavin u trajanju od 20 do 30 minuta. Riboflavin ovdje ima višenamjensku ulogu. Prije svega da pojača rožnicu, ali jednako važno i da zaštiti dublje segmente oka od UV zraka kojima će se oko tretirati kasnije. Po završetku rožnica se tretira UV lampom kroz narednih pola sata uz pauze nakon svakih pet minuta. Lampa se automatski sama isključuje i u pauzi od dvije minute ponovo se ukapava Riboflavin koji s UV zrakama ima zadatak da pojača rožnicu. Nakon završetka zahvata na tretiranu rožnicu se aplicira meka kontaktna leća koja kontinuirano ostaje u oku 4 do 7 dana. Pacijent dobiva lokalnu terapiju u vidu kortikosteroidnih kapljica koje će ukapavati kroz naredna dva mjeseca. Prvi dan po zahvatu pacijent može osjećati jake bolove na što se svakako upozori.
 
Opisani zahvat pripada tzv. drezdenskom protokolu. Stvarni rezultati nakon crosslinkinga procjenjuju se nakon 6 do 12 mjeseci po zahvatu kod odraslih pacijenata, a kod djece su potrebna i do 24 mjeseca. Pacijent može nakon oporavka nastaviti nositi kontaktne leće, a vrlo često su to leće s istim parametrima kao i prije crosslinkinga.