Osim dobro izvedene operacije što je još važno za uspjeh transplantacije?

Izrazito je važno i detaljno postoperacijsko praćenje bolesnika, jer bez čestih postoperacijskih kontrola i potrebnih modifikacija u terapiji može doći do odbacivanja transplantata. Pacijent treba biti svjestan da nakon operacije oka mora dugo vremena redovito upotrebljavati propisanu terapiju kako bi operacija bila maksimalno uspješna.

Koja je terapija nakon transplantacije?

U postoperativnom oporavku svi pacijenti koriste lokalnu terapiju u vidu kombinacije antibiotskih i kortikosteoridnih kapljica i masti, umjetne suze te gelove za podmazivanje oka. U slučajevima reakcije odbacivanja transplantata koriste se jače doze kortikosteroida u vidu pojačane lokalne i/ili sistemske kortikosteroidne terapije (u obliku tableta). Bolesnici se prate na dnevnoj osnovi u prvih sedam dana, potom na sedmičnoj kroz prvi postoperativni mjesec, pa na mjesečnoj bazi do kraja prve godine, a po potrebi i češće.

Što svaki pacijent nakon transplantacije mora znati?

Svaki pacijent nakon transplantacije rožnice mora znati da se reakcija odbacivanja može javiti bilo kada u životu te da na svaki pad vidne oštrine, mutniji vid, crvenilo oka, pojavu sumnjivog sekreta, mora ODMAH javiti u očnu Kliniku.

Jesu li očna Klinika Svjetlost i liječnici dostupni i vikendom u hitnim slučajevima?

Naša ljekari su dostupni po pozivu i vikendom 24 sata dnevno.

Uspješnost operacije oka i prognoza preživljavanja transplantata rožnice

O čemu ovisi uspjeh operacije i prognoza preživljavanja transplantata?

Ovisi o preoperativnoj dijagnozi, metodi operacije i preciznom postoperacijskom praćenju bolesnika. Za niskorizične bolesti uspješnost je preko 90%, dok je u visokorizičnih bolesnika od 30-70% ovisno o tome o kojoj je bolesti rožnice riječ. Reakcija odbacivanja transplantata, glavni razlog neuspjeha operacije, javlja se značajno rjeđe nakon slojevite transplantacije u usporedbi s perforativnom. Od velikog je značenja i iskustvo hirurga, ne samo glede izvođenja operacije, već i radi postoperacijskog praćenja i prilagodbe terapije koja je različita ovisno o tipu bolesti. Konačno, ako nema dobre suradnje pacijenta u redovitoj primjeni propisane terapije, transplantat može također biti ugrožen. Među najvažnijim faktorima za uspješnost operacije jest preoperativno stanje primateljevog oka odnosno preoperativna dijagnoza. Transplantacija rožnice je općenito najuspješniji oblik transplantacije i najčešće je nakon operacije potrebna samo lokalna terapija kapljicama. Tako visoka uspješnost transplantacije postoji radi toga što je rožnica „imunološki privilegirano tkivo“ gdje se reakcija odbacivanja stranog tkiva vrlo rijetko događa. Uspješnost uvelike ovisi o dijagnozi od koje boluje pacijent, eventualnom prisustvu i opsegu krvih žila u području rožnice i eventualnoj upali oka.

Kod kojih bolesti su transplantacije najuspješnije?

Među najuspješnije transplantacije spadaju one kod keratokonusa, distrofija i degeneracija rožnice (uspješnost viša od 90%) te nevaskulariziranih ožiljaka rožnice i pseudofaknih keratopatija (oko 80%). Kod pacijenata koji boluju od postkeratitičnih ožiljaka rožnice, ulkusa (čira) rožnice ili kod ponovljenih transplantacija uspješnost pada na oko 60%.

Koja stanja rožnice imaju najlošiju prognozu?

Najlošiju prognozu imaju pacijenti koju boluju od kombustije rožnice, intenzivno vaskulariziranih ožiljaka, vrlo „suhog“ oka ili autoimunih bolesti tipa Stevens-Johnsonova sindroma (oko 20-30%).