Razvoj vida

Razvoj vida počinje prije rođenja, a nastavlja se nakon rođenja djeteta. Novorođenče vidi samo obrise predmeta i lica, bez boja. Ono ne može kontrolirati mišiće koji pokreću očnu jabučicu pa oči mogu povremeno skrenuti u stranu te se dobiva pogrešan dojam da dijete "škilji" (strabizam).

U šestom mjesecu života dijete razlikuje oblike i boje predmeta, iako ne još sasvim jasno. U tom razdoblju uspostavlja se i binokularni vid, tj. oči gledaju istovremeno istu sliku, te pojava strabizma u ovoj dobi zahtijeva detaljan pregled oftalmologa.

Tokom rasta djeteta povećava se i vidna oštrina te, naprimjer, dijete od 3-4 godine ima oko 80% vidne oštrine u odnosu na odrasle osobe što je za tu dob uredan nalaz. Maksimalnu vidnu oštrinu ima dijete od 5-6 godina, ali konačan razvoj vida može se produžiti i do 7-8 godine.
 

Obavezan pregled oftalmologa u najranijem uzrastu

Jako je važno da se u ranom dječijem uzrastu, kritičnom za razvoj vidne funkcije, napravi oftalmološki pregled kako bi se ustanovila vidna oštrina na oba oka pojedinačno i ordinirala korekcija eventualne dioptrije.

Stoga, iako nema nikakvih simptoma, dijete treba obavezno dovesti na pregled u dobi od 3-4 godine, jer postoje slučajevi kad to roditelji ne mogu primijetiti, a problem s vidom može postojati. U slučaju pojave bilo kakvih simptoma na pregled treba dovesti dijete odmah, bez obzira na dob, jer se oftalmološki pregled može prilagoditi uzrastu djeteta. Samo na ovaj način moguće je obezbijediti pravilan razvoj vida do 7-8 godine.

Simptomi zbog kojih se treba javiti odmah su: neusklađenost pokreta očiju, "škiljenje", pokrivanje jednog oko rukom ili naginjanje glave, pretjerano približavanje predmetima ili ih se uopće ne prati pogledom, često zapinjanje o predmete, ritmički nevoljni pokreti očnih jabučica (nistagmus), pretjerano suzenje i treptanje ili crvenilo očiju, umor ili glavobolja pri radu na blizinu, izuzetno krupne oči kod bebe, bijela zjenica...

Većina ovih simptoma znaci su refraktivne greške, tj. dioptrije, ali neki od njih upućuju i na druge uzroke lošijeg vida. Misli se na bolesti rožnice i mrežnice, zamućenja leće (urođena mrena), povišen očni pritisak, tumor oka. Što prije se ova stanja otkriju, to je veća mogućnost uspješnog liječenja.

Postojanje dioptrije

Postojanje dioptrije, ipak je najčešći razlog slabijeg vida kod djece. Kad se otkrije, potrebno ju je korigovati naočalama pri čemu je obavezna provjera iste širenjem zjenica kapima. Nošenje naočala u većini slučajeva obezbjeđuje vidnu funkciju a u nekim slučajevima i smanjenje ugla strabizma.

Kada, i uz ordiniranu korekciju, dijete nema vidnu oštrinu primjerenu svom uzrastu, postoji slabovidnost jednog ili oba oka. Ona se tretira zatvaranjem boljeg oka (okluzija) nekoliko sati dnevno. Ovim se slabovidno oko tjera na fiksiranje i preuzimanje vidne funkcije, čime se vid može popraviti.

Roditelji moraju biti svjesni da ovog trenutka njihova uloga postaje najvažnija u liječenju slabovidnosti, jer dijete samo nije svjesno svog problema. Na roditeljima je da okluziju sprovode redovno i disciplinovano.

Djeca koja već nose naočale trebala bi biti pod oftalmološkom kontrolom svakih šest mjeseci. Pri odabiru dječijih okvira potrebno je odrediti oblik prema fizionomiji lica i razmaku zjenica te ih prilagoditi tako da okvir stoji udobno, a ujedno i čvrsto.

dr. Melisa Ahmedbegović Pjano