Čulom vida primamo približno 90% informacija iz okoline. No, jeste li znali da nekada možemo vidjeti strukture vlastitog oka? Ako je oko zdravo i dobro vidi, u mogućnosti je prvo opaziti i svoju mikrookolinu: krvne žile koje ga ishranjuju, gel koji ispunjava očnu jabučicu, čak i vlastite krvne ćelije. Vjerojatno ste do sada vidjeli dijelove vlastitog oka, ali to niste znali...

Informacije o veličini, obliku, boji i položaju predmeta koji nas okružuju do očiju prenose se putem svjetlosti. Pri odgovarajućim uvjetima, svjetlost koja obasjava oko može učiniti vidljivima neke objekte koji se nalaze unutar samog oka. Ove percepcije, kako ih je definirao Helmholtz, zovu se entoptičkim fenomenima.
Za razliku od iluzija koje su optičke varke, odnosno ono što vidimo ne postoji, ovdje su slike istinite, ali kao i iluzije, vidljive su samo nama.

Koji su najčešći fenomeni?

Flotirajuće mutnine ili leteće mušice – su sporo plutajući mjehurići raznih oblika i veličina koji se najlakše vide kada ležimo i gledamo u nebo. Uzrok je sama staklovina odnosno prirodne nepravilnosti i mutnine koje postoje u gelu koji ispunjava veći dio očne jabučice.

Entoptički fenomen plavog polja – jesu sitne, prozirne tačkice koje se ubrzano pomiču po valovitim kratkim putanjama unutar vidnog polja. Najbolje su uočljive kada se gleda u izvor monohromatskog plavog svjetla. To su zapravo vlastite bijele krvne ćelije koje plivaju kroz kapilare u mrežnici (vidna opna koja oblaže očnu pozadinu, prima informacije, obrađuje ih i šalje vidnim živcima do mozga).

Fosfene – entoptički fenomen koji označava sve ono što oko vidi kada „ne gleda“, tj. kada je podraženo na neki drugi način: mehanički, električni ili bilo koji drugi. Najjednostavniji primjer je ono što vidimo kada pritišćemo zatvoreno oko – svijetli krugovi u tami nepravilna oblika koji se pomiču ili veliki broj sitnih tačkica različitih boja, struktura i trajanja.

Purkinjevo stablo – ako ste nekada bili na oftalmološkom pregledu gdje je pregledavana očna pozadina onda se možda prisjetite da ste kroz jako svjetlo mogli naslutiti mrežu grančica i linija. One su zapravo vlastite krvne žile mrežnice oka koje se mogu vidjeti osvjetljavanjem bjeloočnice tankim snopom svjetlosti u tamnoj prostoriji. U normalnim okolnostima, one se ne vide zbog adaptacije mozga na njihov fiksni položaj.

Iako su oči poklon Stvoritelja zahvaljujući kojima konstantno upoznajemo svijet oko sebe one su odlično sredstvo za početak upoznavanja samog sebe.

dr. Mirko Ratković, spec. oftalmolog, Odsjek za retinu