Većina nas uzima vid zdravo za gotovo. Možemo vidjeti stabla kako se njišu na povjetarcu i jato ptica koje se uzdiže u visine. Za nas je to svakodnevnica, a za nekog luksuz koji si ne mogu priuštiti.

U današnjem dobu, svijetom hoda 285 miliona ljudi, tapkajući u stalnom mraku. Oftalmologija je daleko došla kada je u pitanju korekcija kvalitete vida, no za vidno-onesposobljene ljude prave inovacije tek dolaze.

Jedna od tih inovacija kao da je izašla direktno iz znanstveno-fantastičnog romana. Riječ je o bioničkom oku.
Bioničko oko, ili sistem retinalne proteze, funkcioniše tako što spaja gap između svjetlosti koja ulazi u oko i optičkog nerva koji dovodi električni impuls i informacije do mozga koji će formirati sliku – kako bismo vidjeli.

Retina predstavlja sloj stanica smješten na stražnjem zidu unutrašnjosti oka. Svjetlost prolazi kroz rožnicu, preko leće i pada na retinu stimulirajući njene stanice osjetljive na svjetlost.  Informacija se potom prenosi preko optičkog nerva do centara za vid.
Ukoliko su optički nerv i centri za vid očuvani, a fotoreceptori u retini oštećeni, danas je moguće postaviti elektronski čip na očnu pozadinu. Jedan od takvih uređaja zove se Argus II od kompanije Second Sight. On će, zajedno sa posebnim naočalama, registrovati svjetlost te stimulisati optički nerv omogućujući slijepoj osobi da vidi.

Mana trenutne tehnologije je njen ograničeni rezultat. No sa obzirom na brzinu tehnološkog napretka, samo je pitanje vremena kada ćemo omogućiti slabovidnim i slijepim osobama savršen vid.

Ali šta poslije toga? Oftalmologija se ne zaustavlja na tome. To je i ljepota ove nauke. Bioničke oči bi nam, u budućnosti, mogle pružiti neke od pogodnosti o kojima nismo ni sanjali. Budući da svjetlost dolazi u različitim valnim duljinama, ljudi mogu vidjeti svojim okom samo spektar obojene svjetlosti. Trenutno postoji tehnologija koja nam omogućuje da vidimo čitav elektromagnetni spektar, uključujući infracrvenu svjetlost, radio i gama talase, pa čak i gasove. Spajanjem tih tehnologija i njihovim prilagođavanjem našem optičkom sistemu, mogli  bismo  vidjeti dimenzije o kojima u ovom trenutku ne možemo ni maštati.

Proći će nekoliko desetljeća prije negoli se ova tehnologija razvije  – no do tad, polja istraživanja i napretka ostaju perspektivna a naučnici željno iščekuju nova otkrića.

dr. med. sc. Melisa Ahmedbegović-Pjano